Vladislav Petkovic- Dis

NIRVANA


Noćas su me pohodili mrtvi,

nova groblja i vekovi stari;

prilazili k meni kao žrtvi,

kao boji prolaznosti stvari.



Noćas su me pohodila mora,

sva usahla bez vala i pene,

mrtav vetar duvao je s gora,

trudio se svemir da pokrene.



Noćas me je pohodila sreća

mrtvih duša, i san mrtve ruže,

noćas bila sva mrtva proleća:

i mirisi mrtvi svuda kruže.



Noćas ljubav dolazila k meni,

mrtva ljubav iz sviju vremena,

zaljubljeni, smrću zagrljeni,

pod poljupcem mrtvih uspomena.



I sve što je postojalo ikad,

svoju senku sve što imađaše,

sve što više javiti se nikad,

nikad neće - k meni dođaše.



Tu su bili umrli oblaci,

mrtvo vreme s istorijom dana,

tu su bili poginuli zraci;

svu selenu pritisnu nirvana.



I nirvana imala je tada

pogled koji nema ljudsko oko:

bez oblika, bez sreće, bez jada,

pogled mrtav i prazan duboko.



I taj pogled, k'o kam da je neki,

padao je na mene i snove,

na budućnost, na prostor daleki,

na ideje, i sve misli nove.



Noćas su me pohodili mrtvi,

nova groblja i vekovi stari;

prilazili k meni kao žrtvi,

kao boji prolaznosti stvari.

Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
Pesmu jednu u snu sto sam svu noc slusao:
Da je cujem uzalud sam danas kusao,
Kao da je pesma bila sreca moja sva.
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.

U snu svome nisam znao za budjenja moc,
I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se krece u umrlu noc.
U snu svome nisam znao za budjenja moc.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
I u njemu oci neke, nebo necije,
Neko lice, ne znam kakvo, mozda decije,
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

Ne secam se niceg vise, ni ociju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il' te oci da su moja dusa van mene,
Ni arije, ni sveg drugog, sto ja nocas snih;
Ne secam se niceg vise, ni ociju tih.

Ali slutim, a slutiti jos znam.
Ja sad slutim za te oci, da su bas one,
Sto me cudno po zivotu vode i gone:
U snu dodju, da me vide, sta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti jos jedino znam.

Da me vide dodju oci, i ja vidim tad
I te oci, i tu ljubav, i taj put srece;
Njene oci, njeno lice, njeno prolece
U snu vidim, ali ne znam, sto ne vidim sad.
Da me vide, dodju oci, i ja vidim tad.

Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled sto me gleda kao iz cveca,
Sto me gleda, sto mi kaze, da me oseca,
Sto mi brizno pruza odmor i neznosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom zivi ili pociva;
Ne znam zasto nju i san mi java pokriva;
Mozda spava, i grob tuzno neguje joj stas.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

Mozda spava sa ocima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan zivota,
I s njom spava, nevidjena, njena lepota;
Mozda zivi i doci ce posle ovog sna.
Mozda spava sa ocima izvan svakog zla.

MEĐU SVOJIMA


U mom srcu ponoć. U njoj katkad tinja
Mis'o da još živiš, moj predele mladi.
Moja lepa zvezda, majka i robinja...
Bože! Šta li danas u Srbiji radi?

Kod vas je proleće. Došle su vam laste.
Oživele vode, đurđevak i ruže.
I miriše zemlja koja stalno raste
u grob i tišinu, moj daleki druže.

Jedno tvoje veče. Ideš kući sporo
ulicama straha, i duša ti jeca.
Tvoje gladne oči, moja divna zoro,
hrani ljubav majke:''Neka žive deca.''

Ulaziš u sobu. Suze te već guše.
A dva naša cveta iz četiri rata
u tvome su krilu, obraze ti suše:
"Mama, zašto plačeš? Je l' pisao tata?"

U velike patnje nevino pitanje
dubi dublju ranu: plač ti trese grudi...
Napolju je vidno, kao pred svitanje,
k'o da će se dići grobovi i ljudi.

Skupila si suze u kose detinje.
Sve vas gledam sada kraj gozbe sirote.
Lice ti se vedri: to duša svetinje
ljubi tvoje čelo, moj sjajni živote.

Âîëåî ñàì, âèøå íåžó

Êàòêàäà ñíàãà êðâšó ìè ïðîñòðó¼è
È ïðîáó�åíà æå� æèâîòà, äà ìå
Èçâåäå ìàëî èç ãëóâå îñàìå,
Ãäå æèâå çèìà è ìðòâè ñëàâó¼è.

È ¼à îñòàâšàì âèäèê ñòàð, áåç ìåíà,
Âåëèêó ñåíêó øòî ¼å ïàëà íà ñàí
Áîëà è ñðåžå, íà øóì ðåêà ¼àñàí,
Íà ëèøžå, æåšå è òðàã óñïîìåíà.

Ïî ìðòâîì äàíó ìåñå÷èíà áåëà
È õîä òèøèíå ïðåëèâà ñå ó òîí
Òà¼àíñòâåíîñòè, ó ðàçóìà ñóòîí,
Ñâåò èëóçè¼à äî ñàìîã îïåëà.

È ãëåäàì. Äàíàñ, êàî íåêàä, íèñè
Ñ ïåñìîì íà ëèöó, íèòè ìè ñå ÷èíè
Äà ñå ïîêðåžå ñàä ó ìåñå÷èíè
Àðè¼à ñíîâà, è äà ó œî¼ òè ñè.

Íå âèäèì òåáå è ìëàäîñò ó ñâèëè
Ñ êîðàêîì ñðåžå; íå ðàçìèøšàì î òîì,
Íà îâîì ñâåòó øòî ñìî ñà æèâîòîì
Òðà¼íî ê'î ãðîáîì ðàñòàâšåíè áèëè.

Ñàä íå ðàçìèøšàì. È ïîðåä ñàçíàœà
Äà šóáàâ íàøà óìðëà ¼å çà íàñ,
Ìåíå íå áîëè îâ༠æèâîò äàíàñ,
Íè ñòàðî íåáî, íè îáëàê ñàœàœà.

Ñ ðàíîì ðî�åœà, êî¼à ñå íå ëå÷è,
Äàšèíîì ñëóòèì ñâó ïðàçíèíó, ãäå žå
Èäå¼å, ìèñëè è ïóò íàøå ñðåžå
Èçãóáèòè ñå ó øóìó è ðå÷è.

È ñàä, êàä ïðè�ó ìî¼è äàíè ñòàðè,
Äàíè âåëèêè, àë' ìðòâè çà ìåíå,
È òâî¼å î÷è, è óñíå ïëàìåíå -
£åäèíî øòî ñå êðâ ìî¼à çàæàðè.

Òè ¼îø è äàíàñ âåçó¼åø ìè áèžå
Çà îâó âëàãó è çà çåìšó, ãäå ¼å
Îòèøëî ñóíöå; ãäå ìå ñòàëíî ãðå¼å
Íîž ñ òîáîì, êàî ïîñëåäœå îòêðèžå.

£à è ñàä ñâàêó ìèñàî òè äà¼åì
È ñâî¼å ãðåõå; ñàìî ñíåâàì î òîì,
Êàä žó ñàâ æèâîò èñïèòè ïîõîòîì:
£à òå ¼îø âîëèì, àëè çàãðšà¼åì.

Âîëèì òå ñðöåì, øòî ¼îø çíà äà áè¼å
Ïðîïàøžó ìî¼îì, ìî¼èì ãðîáîì, ìàäà
Çà ìåíå íåìà ñâåòëîñòè íè ñàäà,
È îêî ìî¼å äàí âèøå íå ïè¼å.

Íàäà ìíîì šóáàâ íåìà âèøå âëàñòè.
£à âèäèì ñåáå ñà äóøå íèìàëî,
È ñóìœàì äà ¼å œå èêàä èìàëî;
Íå î÷åêó¼åì íèøòà îñèì ñâî¼èõ ñòðàñòè.

Êàä ñïóñòå ãëàâó ó ãðîá, äà ñå ñìèðè
È ñðöå ìî¼å, æèâåžó ó áàœè
Òèøèíå ìèðíî: ïî ìî¼î¼ ëóáàœè
Ïðàçíèíà žå ñå ê'î âå÷íîñò äà øèðè.

Äîòëå íåê ñòðó¼è è íåêà ìå ñèøå
Êðâ ìî¼à è æå� çà æèâîòîì ãðóáèì,
Êàä íè÷åã íåìà äîñòî¼íîã äà šóáèì:
£à ñàì òå âîëåî, àë' íå óìåì âèøå

Îðãè¼å

Ïè¼åìî íàñ íåêîëèêî ïðîïàëèõ šóäè
È ïîëóñâåò:
Áåç ñâåãà, è áåç ðàäîñòè; ìàäà íàì ãðóäè
×åçíó çà öâåò.

Çâóöè âèîëèíà, âèíî, ¼àê äîäèð æåíà
Äà¼ó íàì ïèð,
Àë' ñâóäà ñå êðåžó ñåíêå ìðòâèõ âðåìåíà,
Óìðëè ìèð.

Ìóçèêà ñ ïåñìîì ïðóæà íàì ñòàðå ¼àóêå,
Îïåëà òðàã;
Çàãðšà¼, çà íàâåê ñêðøòåíå ðóêå
È æèâîò íàã.

Ó ñàìîžè íàì ñòàíó¼å, ê'î ó žóòàœó,
Âåëèêè ñòðàõ;
Áåç ëåêà ñìî. Ñ íàìà òó ¼å, íîžó è äàœó,
Ëåäåíè äàõ.

Ó èãðè, ó ïóïîšöèìà òðàæèìî áåñíî
Èçðàçà, ñíà;
Ïëà÷åìî ìðòâèìà øòî ¼å ó ïàêëó òåñíî,
Êàä íåìà äíà.

£åð ñâàêè æèâè ó ãðîáó ñâîì, ñàìî øòî íåžå
Äà âèäè ãðîá,
Íè ñâî¼å äàíå, øòî ãîðå ê'î ìðòâîì ñâåžå,
Íè ñâî¼ó êîá.

Ïè¼åìî ñ óñòà è ÷àñà. Ìàøòîì ëóäèëà
Ñòâàðàìî çðàê;
Ñâå íàñ ¼å äîâåëà òà¼íà øòî íàñ óáèëà,
Îòêàëà ìðàê.

Ïè¼åìî íàñ íåêîëèêî ïðîïàëèõ šóäè
È ïîëóñâåò;
È çíàìî, ðàäîñò íå ìîæå äà ñå ïðîáóäè,
Îïàî öâåò.

Neki ga zovu Vladislav Petkovic Disko

ja obozawam njegowe pesme...omiljena mi je medju swojima

Meni mozda "Voleo sam, vise necu".

swe njegowe pesme su fenomenalne....

Pa dodaj neku koju volis. " longdesc="12" />

G.


Hodi.Ostavi sve sto je za nama.

Neka nas susret pokrije minute,

Velike misli po kojima cute,

Gde zivot ide k`o jesen granama.



Ponoc i sunce odjek su menama.

Zavoli sebe kroz nesrecu krute

I mene s njima.Nek lepoti pute

Pokaze mladost dok je jos sa nama.



Osmehom dusu i rane zakloni.

Zapali cula.neka srce tako

Predje u usne k`o vetar u zvuke.



Nek trenut ovaj i bol sto nas goni

Rasklopi nebo i utuli pak`o..

Poljubac, k`o smrt, ne vidi jauke.

UTOPLJENE DUSE


Jos jednom samo, o, da mi je dici
Ispod zivota svet umrlih nada,
Jos jednom samo, o, da mi je ici
Prostorom snova pod vidikom jada.


Potajna slabost i zudnja ka sreci,
Skrivene misli u boji ljubavi,
Njen pogled nekad sve sto znade reci,
Jos jednom samo da je da se javi.


U harmoniji svetlosti i tame,
Lik duse trajno gde se od nas krije,
Gde svesti nema, vec ideje same,
Otkud bol slece, da osecaj svije


U meni o njoj, o lepoti, cvecu
I o mladosti – o jos jednom samo,
Da mi je da se moje misli krecu,
Da mi je da sam jos jedanput tamo.


Da mi je da sam u predelima onim,
Gde su mladost, san i uspomene,
Kod negda svojih da je da se sklonim
S lepotom njenom sto k`o miris vene.


Il` da je groblja, senki, vetra, zvuka
I igre mrtvih, avetinja kolo,
Da je bolova, secanja, jauka –
Znamenja, da sam nekad i ja vol`o.


Al` nije.Ja znam svi ti dani stari,
I zelje, njena tuga i lepota,
I nezne veze osmeha i cari
Nemaju vise za mene zivota.


Nemaju vise zivota ni za nju
Sva njena ljubav i moja stradanja,
Dremez i suton i nocu i danju.
Nama se spava. Nama se ne sanja.


Gube se redom, trunu pod zivotom
Aleje bola i podneblja plava,
I moja lira sa njenom lepotom,
Tugom i srecom…Da je da se spava.


I samo katkad, al` to retko biva,
Nju kada vidim posred ovih zala,
Prilazi k meni neka magla siva,
Nagovest bleda dalekih obala.


Gledeci dugo taj magleni veo,
Kamo se dani moji razasuse,
Siri se pokrov velik, prostran, beo,
Pod kojim leze utopljene duse.

PIJANSTVO





Ne marim da pijem, al` sam pijan cesto

U graji, bez druga, sam, kraj pune case,

Zaboravim zemlju, zaboravim mesto

Na kome se jadi i poroci zbrase.



Ne marim da pijem.Al` kad pridje tako

Svet mojih radosti, umoran, i moli

Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o

Ja se svemu smejem pa me sve i boli.



I pritisne ocaj, sam, bez moje volje,

Ceo jedan zivot, i njime se krece,

Uzvik ga prolama..”Nece biti bolje,

Nikad, nikad bolje, nikad biti nece”.





I ja zalim sebe.Meni nije dano

Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,

Oci plave,tople kao leto rano,

Zivot u svetlosti bez mraka i studi.



I zeleci da se zaklonim od srama

Pijem, i zazelim da sam pijan dovek,

Tad ne vidim porok, drustvo gde je cama,

Tad ne vidim ni stid sto sam i ja covek.