pisano juche na drugom welikom odmoru,kad sam chekala da on sidje dole, al nije sishao...
Chekala sam kishu da dodje i ispere sa mene owu zatrowanu so koju su neki nestwarni umowi istresli na mene... Prolazili su sati,dani,Aeoni, a nebo za mene nije isplakalo ni jednu jedinu majushnu kap...
"I wish to be gone, I wish to be one with myself..."
Mirishu ulice na moje skerletne kapljice,shaputala su mi setjanja... Gulim swoje telo, mrzim swoje teshke misli. Uhwatila sam zamku samu sebe,i sad ne mogu da poletim...
"Oh, how I wish to be gone,these chains hurt me so much..."
Gorelo je nebo,i munje su me przhile,ali ni jedna jedina kap nije pala na moju suwu kozhu... Kisha nije padala... Zbog mene.
"I wish to be gone, but these chains hold me so hard..."
...kako sam samo dugo chekala...
...but the rain didn't fell...
...kako sam samo zharko zhelela...
...but I never flew away...
...toliko sam UVEK visoko letela...
...and then, I've died one day...
...Evo me negde u tami,i i dalje chekam... da li cu ikad sprati owo IZ sebe?