Horor price...

Uklete kuce...
Duhovi...
Vestice...
Natprirodne pojave...
Strsne price...


Da li verujete u to?
Ako znate neku 'strsnu' pricu...Napisite...

Ovo mi se stvarno desilo
Meni se desila jedna stasno strasna prica:


Bio sam mali i trckarao sam po trgu, otac me je popeo na spomenik jer sam imao samo 3.5 godine. Odjednom sam se sapleo i pao sa spomenika
Odjednom sam poceo da se uzdizem i vidim sebe dole!!! Vidim kako mi otac prilazi prodrma me. Odjednom se vracam u svoje telo.
Otac mi je kasnije rekao da sam bio u blagoj nesvesti
Ja mislim da se moja dusa na kratko odvojila od tela!
Osecaj je uzasan.
Nisam sanjao!!

What??????????????????????????????????????????????

PA JA SAM ONDA ZOMBI, ZNATE ZA MOJ INCIDENT SA ROLETNOM
[b]

ne.pricaj

Ja mislim da znam

Ewo jedne :


Bila je noæ u Lièkoj Rjeèini. U blizini nije bilo ni žive duše. Obitelj Marièiæ se selila u jednu staru, napuštenu kuæu gdje je živio starac Petroviæ dok mu nije izvaðena kralježnica i glava spržena u mikrovalnoj peænici. To je bilo najgore ubojstvo koje je èovjeèanstvo ikad vidjelo. Taj strašan zloèin je poèinio njegov sin Tihomir.

To ubojstvo je stvarno potreslo zajednicu. Stari Petroviæ je stvarno volio svog sina. Branio je svog sina kada je èinio mala vandalska djela protiv drugih èlanova zajednice. Tihomir je imao stalno problema, a njegov otac mu je uvijek pomagao. To ubojstvo je bilo tako neoèekivano. Njegov otac mu je bio jedini prijatelj.

Vratimo se sada obitelji Marièiæ koja se uselila u njihovu kuæu. To je bila jedna obièna obitelj. Ante i Ana su imali dvoje djece, petnaestogodišnju Mariju i desetogodišnjeg Marka. Djeca su upalila televizor kojeg je otac tek donio iz kombija. Nije bilo ništa pametno na programu pa su stavili na vijesti.

U vijestima su èuli sljedeæe: „Veèerašnja glavna vijest je da je Tihomir Petroviæ pobjegao iz psihijatrijske bolnice. Da vas podsjetimo, Tihomir Petroviæ je ubio svoga oca tako da je izvadio njegovu kralježnicu, odsjekao mu glavu i spržio je u mikrovalnoj peænici. Policija strahuje da bi se mogao vratiti u svoj rodni grad, Lièku Rjeèinu. To je posebno upozorenje svim ljudima s tog podruèja da budu na posebnom oprezu. Nemojte otvarati vrata strancima. Policija ulaže sve moguæe napore da uhite najokrutnijega ubojicu. On može biti naoružan i opasan.”

„O èemu su to govorili?”, pitao je otac.

„Ma ništa posebno. Samo još jedan zatvorenik je pobjegao i policija želi da svi budu na oprezu.” Odgovorila je Marija, koja nije željela propustiti nijedan trenutak TV showa koji je slijedio na TV-u.

Ante je bio više zabrinut zbog vijesti i želio je biti na oprezu, ali nije želio plašiti djecu.

„Ana!”, viknuo je Ante, „doði u kuæu.

„Šta? Još imamo jedan cijeli kamion stvari za unijeti unutra.”, prigovarala je Ana.

„Ne sada, dušo. Samo uði unutra da mogu zakljuèati i pomozi mi provjeriti da su svi prozori i vrata zakljuèani.”, rekao je Ante.

„Šta se dogaða s tobom?”, upitala ga je Ana zbunjena njegovim ponašanjem.

„Ubojica je pobjegao iz zatvora. Policija misli da bi mogao doæi ovdje u Lièku Rjeèinu.”, objasnio je Ante.

Tek kad su provjerili sve brave, èuli su jedan glas. „On dolazi kod vas”, upozorio ih je glas. „Vi........vi æete umrijeti.”

„Tko si ti? Tko je u kuæi? Tko æe doæi kod nas?“, ispitivao je Ante dok je pretraživao sobe da naðe uljeza.

Obitelj se držala zajedno na kauèu i gledali su prozore i vrata, bojali su se da su im životi u opasnosti. Ali nisu mogli zvati policiju i reæi im da ih je duh upozorio da æe ih netko ubiti.

Toèno kad je sat oznaèio ponoæ, èuo se zvuk otvaranja glavnih ulaznih vrata. Obitelj se zagrlila zajedno kad je zvuk koraka postajao sve glasniji i glasniji, kako se približavao sobi u kojoj su sjedili njih èetvero. Ante je uzeo bejzbolsku palicu. Èekao je pred vratima da uðe uljez u sobu.

Odjednom su se ugasila svjetla i Marija je vrisnula. Kada su se svjetla upalila, ubojica se pojavio pred njima. „Gdje je Marija, ona je nestala”, viknuo je Ante. Njezina majka je poèelo odmah plakati.

„Tko si ti”, upitaše ga Ante.

„Zašto, ja sam Tihomir.”, smijao se zlobno, vidjevši koliki je strah prouzroèio kod obitelji Marièiæ.

„Gdje je naša kæer? Dati æemo ti sve što želiš ako nam vratiš našu kæer.“, jecala je Ana.

„Vi hoæete vidjeti svoju kæer ponovno?“, smijao se Tihomir. „Pa, pogledajte.“ Tihomir je pokazao na strop i Ana je vrisnula. Tamo je bila zavezano Marijino beživotno tijelo sa 13 èvorova.

„Svi mi moramo jednom otiæi“, rekao je Tihomir i nestao.

„Pokušao sam vas upozoriti, ali vi niste slušali“, rekao je onaj stari glas. „Bježite dok još možete, on æe se vratiti.“ Ante se uspanièio i nije ga bilo briga što drugi misle i poèeo je vikati: „Marko, Ana idemo odavde!!“

Ponovno su se ugasila svjetla i èuo se krik njegove žene. „Ana“, viknuo je Ante. Kada su se svjetla upalila, Ane više nije bilo. Tihomir ju je odvukao u šumu gdje je bio stroj koji služi za rezanje grana i drva. Bez oklijevanja, Tihomir je stavio Anu u stroj i upalio ga. Dijelovi kostiju i krv frcali su okolo mjesta gdje je Ana bila živa izrezana. On je stajao tamo i gledao taj prizor kao da gleda neku izvedbu komedije.

„Sada je vrijeme da umru ostali u kuæi, kada neæe otiæi iz moje kuæe.“, govorio je Tihomir dok se vraæao u kuæu. Ante je bio u kuhinji i tražio je Anu. Nije mogao zvati pomoæ zbog toga što su se tek doselili u kuæu, telefon još nije bio prikljuèena, a najbliži susjedi kilometrima daleko. On je samo želio da se prekine ta noæna mora.

„Ti si sljedeæi“, rekao je Tihomir kad je uhvatio Antu za vrat. Ante je uspio uzeti nož da pokuša obraniti sebe i sina. Potrèao je gore u sobu, a Tihomir za njim. U sobi ga je uspio uhvatiti i oteo mu nož. S tim nožem mu je razrezao grkljan i nastavio mu potpuno odrezati glavu. Podigao je njegovo tijelo na ramena i vrtio se po sobi da pošprica cijelu sobu krvlju. Odnio je njegovo tijelo do stepenica i bacio ga dolje.

„Tata“, vikao je sin. Sada je bio potpuno sam s ubojicom.

Tihomir se poèeo glasno smijati i gledao u Marka i rekao: „Dobro došao u moju noænu moru....“

„Ne više“, rekao je onaj glas.

„Tko je to rekao?“, pitao je Tihomir, po prvi puta uplašeno. „Ti zvuèiš kao moj..........moj tata.“ „Vidio sam dosta. Ti više neæeš nikoga povrijediti, naruèito ne ovoga djeèaka. Možda sam uništio tebe, ali neæu ovoga djeèaka.“

„Doði i bori se kao muško. Jednom sam te ubio, mogu ubiti i tvoju dušu.“ Tihomir je gledao uplašeno i odjednom osjetio da je poletio i zabio se u zid. Na zidu se zabio u jednu vješalicu koja ga probola kroz tijelo. Tako na zidu je samo rekao: „Tata, pomozi mi.“

„Ne ovaj put sine, ne ovaj put.“

The End

strava

Evo jedne koju sam ja cuo: U Beogradu cula devojka da ima vradzbina koja pokazuje kako ce izgledati vas muz. Otisla kod jedne stare bake i pitala je za tu vradzbinu. Rekla joj baka kao se vraca ta vradzina ali joj nije rekla negativnu stranu!!!
Otisle devojka kuci srecna. Ponoc i ona pali 4 scece ,po 2 sa leve i desne strane ogledala. Uzela cesalj i pocela laganim pokretima da ispravlja kosu. izgovarala je vradzbinu usput cesljajuci se. Nakon nekoliko sekundi u ogledalu pocinje da se stvara jarko zuta boja i silueta Tela u odelu sa sesirom okrenuta ledjima. Zapanjena devojka je nastavila da se ceslja polagano usporavajuci izgovaranje vradzbine . Silueta je pocela da joj se okrece! Nastavila je sa izgovaranjem ali prestala da se ceslja od zapanjenosi i iscekivanja lika, u tom trenutku svece se gase i u ogledalu se pjavljuje lik djavola i ruka izlece iz ogledala koja joj ostavlja trajne duboke oziljke na levoj strani lica i odnosi joj razum. Nikada je vise nisu videli van njene sobe u kojoj i dalje gleda otvorenih usta u ogledalo!!!!!





ili ovo je strasno


Muž i žena su bili presretni kada im se rodila prekrasna djevojčica. Djevojčica je narasla i slavila svoj 4. rođendan. Uz poticaje prisutnih nagnula se nad tortu da ugasi svjećice kada joj je plamen zahvatio plave kovrče kose. Djevojčica je počela vrištati od boli i plave oči su joj se ispunile suzama. Prije nego su prisutni odreagirali plamen joj je ostavio velike opekline po licu. Otac je pozvao hitnu dok je djevojčica ridala na majčinim rukama. Hitna je stigla i krupni doktor je unio djevjčicu u vozilo. Roditelji su željeli s kćeri otići u bolnicu ali je liječnik rekao da bi bilo bolje da ostanu kod kuće i da će im telefonom javiti kako je prošla operacija. Nakon gotovo 5 sati čekanja iz tišine se začuo telefon. Majka je pohitala i podigla slušalicu kada je čula najgoru stvar u svojem životu: "Vaša kćer je preminula". Na pogrebu djevojčice je vladala velika žalost. Kada su ožalošćeni roditelji stigli doma zazvonio je telefon. Majka je podigla slušalicu i sa druge strane je začula glas svoje kćeri: "Mama, moja svjećica se još nije ugasila". Majka je mislila da joj se pričinilo iako joj je iste noći u san došla njezina kćer i ponovila iste riječi: "Mama, moja svjećica se još nije ugasila". Majka je svaku noć sanjala isti san te je zatražila pomoć liječnika. Kada se vratila kući s naizgled uspješne terapije otišla je u sobu svoje kćeri, otvorila vrata i ostala je bez daha. Hladni žmarci su joj prolazili leđima dok joj je pogled bio usmjeren na lutkicu koja je stajala na krevetu njezine kćeri. Bio je to najdraži medvjedić njezine kćeri. Pitate se što je u tome neobično? E pa neobično je upravo to što je njezina kćer bila pokopana s tim medvjedićem koji je sada stajao na njezinom krevetu. Žena je zgrabila medvjedića ptrčala na groblje te zahtjevala da otvore lijes njezine kćeri. Kada su otvorili lijes imali su što vidjeti. Unakaženo lice djevojčice, potpuno izgreban lijes i utvrđeno je da su svi prsti djevojčice pojedeni..........

Uzas....

Stvarno strasno...

ala dobro nalazim

KIRA wrote:

ala dobro nalazim

Jezivo dobro.

hvala

Uh, grozno...

Owa poruka mi je stigla danas:

Pre nekoliko godina u Beogradu dadilja je ostala kuci da cuwa decu dok su roditelji otisli na proslawu nowe godine. U 23:14 u sobi je zatekla mracni obris. Kada je pozwala roditelje da ih pita sta je to, oni su joj rekli da brzo izwede decu napolje, ali deca su bila zaklana. Takodje je i dadilja pronadjena zaklana. Pre 3 godine owa poruka je stigla Srdjanu Petrowicu (17) iz Nowe Varosi. On je ignorisao owu poruku i pronadjen je zaklan. Milici Ignjatowic (19) iz Kikinde je takodje stigla owa poruka, a ona je poslala na 4 broja i ujutru se probudila bez jednog uwa. Jowanu Kraljewicu (48) iz Bosilegrada je takodje stigla a on je poslao na 9 brojewa i ujutru mu je umrla majka. A Kristini Matijewic (13) iz Bg je takodje stigla i poslala je na 15 brojewa i ujutru joj nista nije falilo. Ako posaljes :
0-bices zaklan-a
1-5-ostaces bez dela tela
6-10 umrece ti neko
11-15-mracni obris cete zaobici

Ja sam se prestrawila!!!

Bicu zaklana
Koja glupost, morbidno je...

vo jedne sci-fi- horor priče. Imena su namerno izmenjena, poštujući privatnost aktera istinitih dogadjaja. Na uglu moje ulice, davno, pre 20 i više godina je živeo neki lik, zvao se Tića. Imao je preko 30 god. masne crne polu duge frizure a-la Anthony Kiedis iz RHCP-a, često zarasle brade, nosio je stalno neku plavu Adidas trenerku, krpene patike i neku crnu jaknu. Živeo je u staroj kući od naboja sa mamom- nastavnicom fizike. Bila je simpatična, pričljiva žena. Još od kada sam prohodao, deca iz ulice su leti u kasne noćne sate, pred spavanje-za čvršći san, pričali ko je taj ludi Tića zapravo bio. Naime, pričalo se da su se jedared dve devojčice igrale ispred njegove kuće i da je on u napadu ludila, a navodno se lečio na Psihijatriji, izašao sa nožem i sasekao ih. kružile su tu još neke priče, kako je napadao ljude bez povoda i sakatio ih. Koliko je to bio plod dečije mašte ili realni dogadjaji, to ne znam, ali mi je posle tih priča bilo strah da prolazim pored njegove kuće. Zapravo, godinama nisam bez straha prolazio tuda.
Vreme je prolazio, ja sam se odselio iz mog šora.
Kasnije sam čuo priče kako se, ludi Tića, preselio kod neke škole, sa mamom naravno. Poslednja je bila da je otišao za Mokrin, valjda je tamo našao slične ljude koji bi ga shvatili, a i što ne bi kada prave spomenik jajetu i guskama...
Nedavno sam, slučajno, došao u privremeni, posed njegovog zdravstvenog dosijea sa Psihijatrije...
To je priča o postojanja vanzemaljskog živog etiteta napredne tehnologije i zaveri Titovog režima da prekrije istinu
Sledi drugi deo...

Ovo mi je vec pomalo smesno.Zavera Titovog rezima...

Anja, molim te kad kopiras price sredi slova. :)

Ih, sredjuj ih ti! Mrzi me, cowece! A i ti si nasa pametnica, ukapiraces!

Daj covece, kad vec stavljas stavljaj lepo.

Jeste morbidno,ali ja sam izuzetno sujeverna pa sam slala...

dnom prilikom sam vozio jednog decka u Novo Milosevo, tamo zivi.
Bila je ona gadna zimska noc, puna magle, tako guste da farovi automobila nisu isli dalje od 5m. Bilo je oko 23s. I on mi je ispricao jednu pricu.
Na krivini, na mostu preko kanala DTD u zimskom periodu, nocu, stopira jedna mlada,lepa devojka u iscepanoj vencanici.
Postoji legenda, da je ona skocila zbog svog verenika, koji ju je ostavio pred oltarom jedne zime pre 20-ak godina.
Kaze: "Ako je sretnes, a ona stopira sa palcem podignutim na gore, desice ti se nesto strasno"...

Nema nastavka, pripazite se tog mosta, zimi u maglovitim nocima...