Vidovitost
Pet godina Jorkširski Trbosjek je izmicao policiji, iako su mnogi vidovnjaci bili ubijedjeni da znaju njegov identidet. Zašto se to dogodilo?
Petog jula 1975. izvrsen je napad na gospodu A. P. Rogulski. U besvjesnom stanju ostavljena je blizu kuce u Kiliju, u zapadnom Jorkširu. Iako u to vrijeme niko to nije znao, to je bilo prvo u nizu užasnih ubistava od strane covjeka koji ce uspješno izbjegavati gotovo svaku policijsku zamku i koji ce pet dugih godina biti poznat po imenu koje je ledilo krv u žilama - Jorksirski Trbosjek!
Vizija Doris Stokus
Policijski lov na Trbosjeka bio je jedan od najintenzivnijih i bio je jedan od najskupljih u britanskoj istoriji. Kako se povecavao broj stravicnih ubistava, prica o Trbosjeku se sve cešce pojavljivao na prvim stranicama listova šinom svijeta. Misterija se povecavala.
U novembru 1980. godine, Jorkširski Trbosjek je ubio svoju 13. i posljednju žrtvu. Tokom godina, u hiljadama pisama i telefonskih poziva policiji se nudila pomoc i savjeti. Izvjestan broj njih dolazio je od Ijudi koji su tvrdili da posjeduju paranormalne moci. Jedan od najdramaticnijih predvidanja objavljen je u «Sandi Piplu» od 1. jula 1979. Pojavio se na prvoj strani, pod naslovom: »Trbosjekovo lice». Pored naslova objavljen je crtež, koga je nacrtao Bob Vilijems. U clanku se govorilo da je "poznata vidovnjakinja Doris Stokus vidjela Trbosjekovo lice», a objavljena skica zasnivala se na njenom opisu Doris Stokus je, navodno, mentalnim putem doprla do njegove majke Moli ili Poli, koja joj je ispricala da je njen sin bio oženjen ali ga je žena napustila; da je vsok 1,7 metara, da se zove Roni ili Džoni, da mu prezime pocinje slovom M, te da živi u ulici Bervik ili Bevik.
Kao što se vidjelo na crtežu, bio je izbrijanog lica sa dugom ravnom kosom sivkaste boje koja mu pada preko ušiju.
Što se ticalo njegove prošlosti, Doris Stokus je iznijela da je moguce lijecen u bolnici Ceri Nolu, blizu Sandrlenda, koja je specijlaizovana za duševne bolesnike. Gospoda Stokus, koja ne samo da je vidovita nego i cuje glasove i vidi nevidljive stvari - ponovila je sve ovo i na televiziji.
Njen opis i njena prica prouzrokovala je brojne neprijatnosti vozacu kamiona Roniju Mektkafau, koji je živio u Bervik aveniji, u Sandrlendu i koji je uz sve to jako licio na dati opis Jorkširskog Trbosjeka.
"To nisam ja i pustite me na miru!" – ljutio se Roni.
Brojni opisi
Uskoro je Doris Stokus cula snimak glasa muškarca za koji je policija vjerovala da pripada višestrukom ubojici. «Unutrašnji glas» ju je naveo da zakljuci da ubica živi u Tajn Sajdu ili Ver Sajdu. Policija je bila impresionirana ali tamo ubica nije otkriven.
Pet mjeseci kasnije holandski parapsihološki detektiv Gerard Krojset je izjavio da se uglavnom slaže sa vizijama gde Stokus. U londonskom «Sanu», od 28. novembra 1979. godine, kazao je da Jorkširski Trbosjek ima "dugu kosu podsjecenu na vratu, hramlje zbog povrede desnog koljena i živi u srcu Sanderlenda u velikom stambenom bloku iznad garaže... Kad mu je bilo oko šest godina bio je u nekoj institucije za psihicki poremecenu djecu."
Vidovita Flora Mekenzi, jedna druga britanska vidovnjakinja, došla je do drugacijih zakljucaka. Ona je smatrala da ubica živi u okolini Šefilda. I vidoviti Patrik Brnard je htio da pomogne policiji. Opisao je kako je sa svog prozora gledao ubicu. On je covjek srednje visok, sa tamnom kosom, a na ramenima njagovog crnog dubretarca nalaze se bijeli inicijali KM (kraljevska mormarica). Izgledao je da izlazi iz podmornice. «Imao sam osjecaj da je to Škot i da radi na nuklearnoj podmornici…» Zar to ne bi sve objasnilo? Clan posade na podmornici, koji plovi mjesecima, dok policija juri svoj vlastiti rep tražeci ga na obali?!…
U svojim vizijama Barnard je vidio stari, napušteni zeleni željeznicki vagon na travom obraslom sporednom kolosijeku. Tu je ubica dolazio da se presvuce nakon prvog ubojstva. Kuca mu je blizu željeznicke pruge - na najvišem spratu oronule sive zgrade što se uzdiže iznad željeznickog tunela.
Barnard nije imao nikakvih sumnji u pogledu tacnosti svoje telepatske vizije. "Sve sam ovo vidio jasno kao da mi je neko projecirao slajdove na ekran", rekao je on.
Uzaludne potrage
Ali policija u Lidsu nije bila impresionirana. Prvo su rekli, "imamo hiljade vidovnjaka, svi nas zovu i govore nam razlicite stvari». Dodali su - "željeznicki vagoni u ovim krajevima nisu zeleni."
Pa ipak, dva dana kasnije, jedan citalac novina izvještava da je vidio zelene vagone na neupotrebljavanom kolosijeku blizu udaljenog puta pored mora, blizu Hala. Inspektor Lem iz policije u Halu shvatio je ovo dovoljno ozbiljno pa poslao policajce da nadu vagon - ali se kasnije ispostavilo da ih potraga nikuda nije odvela.
Nakon Barnardovih otkrica došlo je do lavine predskazanja. «Dejli Star» je objavio na cijeloj prvoj strani pricu koju je nazvao "Zapanjujuci dosije anonimnog medija". Ubica je navodno star izmedu 40 i 45 godina, cvrsto graden, plavih ociju sa "bradavicama na licu i svijetlom ofarbanom kosom". Roden je u Londonu ali se preselio na sjever kad je imao šest godina. Po zanatu je vjerovatno vodoinstalater, ali je nekad bio rudar. Neožanjen je zbog uticaja majke - dominirajuce i religiozne žene "vjerovatno 80 -tih godina". Tu je ukljucen i spisak od 12 imena poznanika do kojih se došlo parapsihološkim putem!
Ovaj nevjerovatni dosije koji dolazi s one strane groba, ilustrovan je sa sedam crteža jednog parapsihologa. Osmi crtež na kojem je bio sam ubica, nije objavljen da ne bi ometao policijsku istragu.
Sljedeca novost je došla kad je jedan medij 6. decembra 1980. rekao da se ubica "ponekad preurušava u ženu". On je vjerovao da je stupio u telepatski kontakt sa ubicinim ocem koji je živio «u jednoj kuci u nizu u koju se ulazi iz dvorišta».
Nela Džouns, vidovnjakinja iz Kenta insistirala je da je ubica transvestit. No, kad je ubica konacno uhvacen u januaru 1981. godine postalo je jasno da su svi opisi vidovnjaka podbacili. Medutim, u jednom drugom nizu predskazanja gda Džouns je bila izvanredna.
Ipak, pogodila!
Izmedu oktobra 1979. i januara 1980. godine, gda Džouns je dala niz intervjua novinarki Širli Devenport, koje je ona prenijela polaciji. Gda Džouns je rekla da se ubica zove Piter, da živi u velikoj kuci koja nosi broj 6, u ulici na uzvisini u Bredfordu, u Jorkšitu. Izjavila je da je Piter vozac kamiona i da mu auto nosi ime firmen za koju radi; to ime pocinje sa slovom C. Rekla je da je Piter u mladosti bio neobuzdan i da je cinio i druge prestupe. U jednom intervjuu pocetkom novembra 1980. godine, kazala je da ce njegovo sljedece ubistvo biti 17. novembra.
Jorkširski Trbosjek se uistinu zove Piter Satklif, živi sa ženom Sonjom u velikoj kuci na jednom uzdognutom mjestu; adresa je bila Garden Lejn broj 6, Bretford. Radio je kao vozac kamiona transportne firme Clarks. Bio je neobuzdan u mladosti i optuživan je za mnoge prijestupe; 17. novembra ubio je studentkinju iz Lidsa Žaklinu Hil.
Ja sam odgledala crtani o njemu kad sam bila... Bas sam se uplasila tad.. Bila sam sama kuci i tako... I sad saznam da je istina! Sta mislite o owome???
Home 
Portal 
Tue Nov 25, 2008 12:56 pm
